1. scena: The Dressing Room

Danas je taj dan. Danas sve završava i počinje. Moj stari život postaje samo nekoliko stranica u knjizi mog života. Drhtavim koracima prilazim velikom ogledalu u sobi. Sklopim oči u duboko udahnem. Polako otvorim oči i pogledam se od poda prema gore. Najprije vidim donji dio vjenčanice. Mama se zaista potrudila oko svih sitnih detaljčića. Zamišljam kako vrišti na ljude koji su ju šivali kada bi nešto krivo uradili, pa makar bila riječ o nekoliko milimetara. Podignem glavu i ugledam gola ramena, čipku i sitne kristalčiće na gornjem dijelu vjenčanice. Osmjehnem se gotovo zaplakavši. Još jednom podignem pogledam i vidim svoje lice negdje u grimasi između osmijeha i suza. Točno odražava moje emocionalno stanje danas. Podijeljena sam između starog i novog života. Stara Blair, nova Blair. Chuck, Louis. I dijete između. Sklopim oči i još jednom duboko udahnem. Potisnem suze i nasmiješim se. Odsada ću se truditi usrećiti Louisa i sama biti sretna. Dijete će mi zaliječiti rane koje su još uvijek otvorene i bole. Pogledam se opet u ogledalu i osmjehnem se široko kako se i očekuje od jedne mladenke. Zatim začujem kucanje na vratima.

Miss Blair, - pokucam. Mogu li ući? - upitam

Začujem veseli glas svoje sluškinje.
"Dorota, naravno da možeš ući."-nasmijem se.
"I, kako izgledam?"-upitam sretna.

Ostala sam zaprepaštena. Moja Miss Blair... nemogu vjerovati da je tako odrasla. Kako vrijeme prolazi.
Miss Blair, zamuckam, predivni ste. Oči su mi počele suziti pa sam se okrenula na drugu stranu i obrisala ih.

Vidim joj suze u očima. Progutam knedlu.
"Je li sve na svom mjestu u crkvi? Jesu li gosti stigli?"-upitam.

Da, Miss Blair. Svi su gosti stigli.
Miss Blair... stanem... jeste li sigurni da je ovo upravo ono što ste oduvijek htjeli?

"Svi su stigli..."-odzvanja u mojim ušima. Znači i Chuck je tu. Nadala sam se da će se u zadnji predomisliti i otkazati dolazak na vjenčanje. Bit će mi jako teško zavjetovati se Louisu znajući da je on samo par koraka dalje od mene. Dorotino pitanje me iznenadilo.
"Dorota, tko je mogao znati da ću se udati za pravog princa? Nisam to nikada zamišljala, ali evo me, na korak do udaje za jednog. Mislim da bi svaka djevojka bila sretna da je na mojem mjestu."-odgovorim.

(Vanessa se može uključiti bilokad)

"Naravno da sam sretna."-slažem.
"Udajem se za divnog muškarca, postat ćemo roditelji. Iako mi majčinstvo nije bilo u planu, sada jedva čekam reći Louisu za dijete. Mislim da će i on biti oduševljen."-nadam se da Dorota ipak neće prozreti moje laži iako joj to uvijek polazi za rukom.

Okrenem se od nje. Ima pravo. Što ću ako dijete bude ličilo na Chucka? Nisam o tome razmišljala.
"Dorota! Spusti ton! Netko bi te mogao čuti. Samo mi još treba da netko to sazna i upropasti mi vjenčanje. Nitko neće ništa posumnjati. Louis će stati na moju stranu, a ja se nadam da će ti dijete ličiti na mene."-uzrujam se.

Vanessa, potrebna si da opišeš svoju reakciju

Napokon sam spremna, izlazim iz toaleta, i gde cu sad, jao zaboravila sam, hmm, onaj put mi je najprivlacniji, prolaizm kroz dugacak hodnik. Ugledala sam poluodskrinuta vrata, ko bi mogao tu da bude, vredi cuti, cujem sebi veoma dobro poznate glasove. Pa to ej Blair, a ko je sa njom, a da Dorota. Odslusnem malo bolje. Nemoguce, pa to nije moguce, stojim zaprepasceno, ne znam sta d aradim, ne mogu da verujem, da li sam dobro cula, da li je stvarno dete Chuck-ovo, ne moguce, o ne, sta da radim. Razmisljam da odem, a ne moram cuti do kraja, mozda sam pogresno cula, nije moguce, ali ne smem nikome reci, ma da mozda bih trebala reci, nekome, pa nek on odluci, jao sta da radim. Neodlucno stojim i osluskujem, cekam da kazu jos nesto neku potvrdu, ne mogu verovati.

Ali...miss Blair... jeli to u redu prema obojici? - upitam znajući da će sada pobijesniti i protiom mi kroz glavu prođe misao da začepim svoja lajava usta.

Stavim ruku na čelo. Zatvorim oči i duboko udahnem. Dorota me je uvijek izluđivala svojim direktnim pitanjima.
"Što bih trebala uraditi? Objaviti svijetu da sam trudna i to ne sa svojim zaručnikom, nego sa bivšim dečkom koji me je toliko puta povrijedio? Znaš li što bi to uradilo mojem ugledu? Uništilo bi me, Dorota. A i sama znaš da Chuck nije spreman za ovo, nije spreman imati dijete. Stoga je najbolje da stvari ostanu ovakvima kakve jesu. Louis će biti predivan otac mome djetetu, a Chucka ću spasiti od obaveze koju bi osjećao."-otvorim oči i pogledam ju u oči.

Nisam mogla verovati svojim sima, ipak sam dobro cula, ali Blair, ne mogu verovati sta ona prica pa i sama zna da bi Chuck bio najbolji otac, sta da radim? ne mogu tu tajnu cuvati, da li da ostanem jos malo da cujem jos nesto, mozda ona ipak odluci reci, Dorota molim te nagovori je. Mislim u sebi dok osluskujem ispred vrata

"Dorota, zar ne misliš da je malo kasno za takve poteze? Evo me nekoliko minuta dijeli od vjenčanja sa predivnim muškarcem koji će biti divan otac mome djetetu. Ne mogu sada otkazati vjenčanje pogotovo zato što Chuck nije sposoban niti dovoljno zreo da postane otac."-Znala sam da je to istina iako bih bila najsretnija da sada mogu biti sa Chuckom. Ništa mene bi više usrećilo. Uzmem ruž i stavim malo na usne.
"Nema povratka više. Udajem se za Louisa, a Chuck je sada moja prošlost."-Prošlost za koju bih ja voljela i da je moja budućnost. Ali, život nas ne pita baš što mi želimo. Netko je rekao: "Sve velike ljubavi su tužne"-osmjehnem se i nađem potvrdu u tim riječima. Chuck i ja smo imali veliku ljubav, onu pravu, ali sada to više ništa ne znači. Barem njemu. Ja ću uvijek voljeti i željeti samo njega.
"Koliko imamo još vremena do početka ceremonije?"-upitam iako sam htjela reći da želim znati koliko vremena ima Chuck da dođe i odvede me sa sobom.

Još 20 minuta miss Blair! - kažem joj s nadom da će shvatiti koliko je malo dijeli od toga da će se udati za Princa držajući Chuckovo dijete u svojoj utrobi.

20 minuta. Još samo 20 minuta mi je dozvoljeno razmišljati o Chucku. Za 20 minuta postat ću suprugom drugome muškarcu. Guši me pomisao da moje dijete nikada neće saznati tko mu je pravi otac. Odlazim do prozora i otvaram ga. Udahnem što dublje mogu nastojeći prikriti nemir u sebi.
Okrenem se prema Doroti.
"Dorota, reci mi iskreno i bez okolišanja. Misliš li ti da je ovo vjenčanje greška? Misliš li da sam bila brzopleta u donošenju ove odluke?"

Miss Blair... zastanem. Nije na meni da vam kažem jeli greška ili ne. Vi to najbolje znate.

"I mislila sam da će mi tako nešto reći."-kažem.
"Ali, reci mi svoje mišljenje, vidiš da se lomim."

"Očekivala sam takav odgovor. Ali, Dorota, tebi je lako. Vanya je obiteljski čovjek. Možeš li zamisliti Chucka kao dobrog supruga i oca?"-očajnički se hvatam za slamku kako bih nastavila sam ovom farsom.